SMTP je protokol za prijenos e-pošte. Za razliku od standardnog POP3, ovaj je poslužitelj prvenstveno usredotočen na prijenos, iako je moguće primiti pismo na određenu adresu unutar protokola. SMTP se široko koristi u većini modernih poštanskih usluga.
SMTP funkcije
SMTP je implementiran u moderne TCP / IP mreže. Po prvi puta su se informacije o upotrebi protokola pojavile davne 1982. Unatoč činjenici da se SMTP poslužitelj može koristiti i za primanje poruka, danas ga većina klijenata pošte koristi samo za slanje, preferirajući druge tehnologije (na primjer, POP ili IMAP) za primanje informacija. Protokol je jedan od najpopularnijih i koristi ga ogromna većina programa i poslužitelja za poštu.
Funkcija SMTP je provjera ispravnosti postavki i parametara za slanje pisma. Ovaj se protokol koristi za provjeru postavki korisnikova računala koje pokušava poslati poruke, a zatim se vrši isporuka ako su sve postavke izvršene ispravno. Nakon toga SMTP rad ne završava i poslužitelj čeka poruku o uspješnoj isporuci podataka. Ako se poruka iz nekog razloga ne može dostaviti, pošiljatelju se šalje odgovarajuća poruka.
Konfiguriranje SMTP-a
Konfiguriranje SMTP-a sastoji se u instaliranju potrebnog softvera i određivanju adrese poslužitelja koja se koristi za slanje. Da biste slali s korisničke strane, morate instalirati klijentski program koji može slati pisma i komunicirati sa SMTP poslužiteljem pomoću TCP / IP protokola. Nakon toga, program se pokreće i konfigurira za rad sa uslugom slanja i primanja pošte određivanjem potrebnih postavki. Tada korisnik pokušava poslati poruku. Ako su postavke točne, pismo će biti dostavljeno primatelju.
Većina modernih usluga e-pošte već imaju poslužitelje konfigurirane za slanje poruka. Ako za slanje pisama ne upotrebljavate softver treće strane, pismo možete poslati bez dodatnih postavki na web mjestu usluge na kojem imate račun.
Suvremeni administratori SMTP poslužitelja zahtijevaju autentifikaciju korisnika prije nego što mogu poslati svoju poruku. Korisnik mora prvo odrediti svoje korisničko ime i lozinku na poslužitelju, a tek onda nastaviti sa slanjem. Ova se zaštita koristi za blokiranje mogućnosti slanja neželjene pošte pomoću jednostavnih SMTP protokola. Prije se za identifikaciju u SMTP protokolu koristila jedinstvena IP adresa pošiljatelja.
