Prilikom unošenja ove ili one adrese u traku za pretraživanje preglednika, gotovo nitko ne razmišlja o značenju neobičnih kratica www i http. Smatraju se istim integralnim atributom adrese web mjesta kao i naznaka domenske zone, ali u modernom svijetu ove su kratice više atavizam.
Izumitelj WWW-a i HTTP-a je britanski znanstvenik Tim Berners-Lee, koji je predložio korištenje Interneta za olakšavanje rada s dokumentima u organizaciji u kojoj je radio.
Da biste razumjeli što www i http znače u adresi web mjesta, kao i da biste razumjeli zašto su potrebni, trebate pogledati povijest svjetske mreže. Internet je izumljen 1989. godine kao sredstvo za pohranu i prijenos podataka u hipertekstualnom formatu. Hipertekst se ovdje odnosi na način organiziranja informacija stvaranjem veza i poveznica. U općenitom smislu, hipertekst je bilo koji tekst koji sadrži poveznice s drugim tekstovima, na primjer, enciklopedija. Web stranica je također zbirka hipertekstualnih dokumenata.
Što je WWW?
Tim Berners-Lee također je autor prve web stranice na svijetu koja je sastavila vodiče za izgradnju poslužitelja i preglednika.
Tehnologije u ranim 90-ima prošlog stoljeća tek su se razvijale, pa su se različiti poslužitelji koristili za različite potrebe. Na primjer, postojali su odvojeni poslužitelji za prijenos datoteka (ftp), za slanje e-pošte (mail) i za pristup hipertekstualnim dokumentima (www). Kratica WWW izvedena je iz World Wide Weba, što se prevodi kao World Wide Web. World Wide Web vrlo se često miješa s Internetom, iako je u stvarnosti Internet samo skup računala povezanih u zajedničku mrežu, a WWW je jedno od sredstava prijenosa podataka. Budući da je World Wide Web najpopularniji način korištenja interneta, prefiks www često se izostavlja u adresi web mjesta, jer se prema zadanim postavkama pretpostavlja da je korisnik zainteresiran za hipertekst.
Hipertekstualni protokol
Što se tiče HTTP-a, ova se kratica također formira skraćivanjem koncepta HyperText Transfer Protocol, odnosno "Hypertext Transfer Protocol". To se odnosi na određeni standard kodiranja i obrade podataka koji omogućava korisnicima pregled web stranica u obliku hipertekstualnih dokumenata. Http protokol radi prema sljedećoj shemi: klijent oblikuje zahtjev i obraća ga poslužitelju koji obrađuje taj zahtjev i šalje rezultat klijentu. Vremenom se http počeo upotrebljavati ne samo za hipertekst, već i za druge vrste podataka, pa ga moderni preglednici automatski koriste, osim ako nije drugačije naznačeno, na primjer, protokol za prijenos ftp datoteka.
