Kada korisnik interneta pregledava web stranicu, zahtijeva tu stranicu od web poslužitelja. Ako se adresa web stranice unese u redak preglednika, preglednik web-poslužitelju zatraži web stranicu, a poslužitelj podatke o njoj šalje korisničkom računalu.
Upute
Korak 1
Riječ "poslužitelj" engleskog je podrijetla, doslovno znači "servisni uređaj". U području računalne znanosti, poslužitelj je odgovoran za pružanje informacija mrežnim resursima.
Korak 2
Kada se web stranica kreira na web poslužitelju, dodjeljuje joj se IP adresa. IP je kratica za Internet Protocol. IP adresa sastoji se od deset točkastih znamenki (na primjer, 127.21.61.137). Da bi web-poslužitelj mogao zatražiti određenu web stranicu, preglednik na računalu mora prvo saznati IP adresu te web stranice. Ako se ove informacije ne nalaze u predmemoriji preglednika, tada upućuje odgovarajući zahtjev od DNS poslužitelja putem Interneta.
3. korak
DNS poslužitelj tada govori pregledniku na kojoj se IP adresi nalazi web mjesto. Preglednik zatim od web poslužitelja traži URL web mjesta. Poslužitelj odgovara slanjem tražene stranice. Ako ova stranica ne postoji, poslužitelj šalje poruku o pogrešci. Preglednik prima poruku i prikazuje je.
4. korak
U profesionalnom svijetu, u takvoj se situaciji preglednik naziva "klijent", a web poslužitelj "poslužitelj". Također, ovi koncepti vrijede i za računala. Ta se računala koja djeluju kao web poslužitelji nazivaju poslužiteljima, a ona koja se povezuju s Internetom radi dobivanja informacija nazivaju se klijentima.
Korak 5
Web poslužitelj obično sadrži informacije o više web lokacija. Mnoge hosting tvrtke pružaju prostor za stotine ili čak tisuće web stranica na jednom web poslužitelju. Svakoj web stranici obično je dodijeljena vlastita jedinstvena IP adresa. DNS poslužitelj dešifrira ovu adresu kako bi se dobio naziv domene.
Korak 6
Imena domena postoje iz razloga što je većini korisnika Interneta teško zapamtiti deseteroznamenkaste brojeve, a to su IP adrese. Osim toga, ove se adrese ponekad mijenjaju.
Korak 7
Svako poslužiteljsko računalo omogućuje pristup podacima pohranjenim na njemu pomoću numeriranih priključaka. Svaka usluga koju pruža poslužitelj (e-pošta, hosting) ima vlastiti priključak. Klijenti se na uslugu povezuju putem IP adrese i putem porta.
Korak 8
Kada se klijent poveže s poslužiteljem na luci, koristi protokol. Protokol je tekst koji pokazuje kako će klijent i poslužitelj komunicirati.
Korak 9
Svaki web poslužitelj odgovara HTTP protokolu. Najosnovniji oblik komunikacije koji HTTP poslužitelj razumije, sadrži samo jednu naredbu: Get. U početku je protokol bio ograničen na poslužitelj koji je traženu datoteku poslao klijentu i isključio se. Kasnije je protokol poboljšan i cijeli URL poslan je klijentu.
Korak 10
Kada korisnik upiše naziv URL-a u redak preglednika, preglednik ga dijeli na tri dijela: protokol, ime poslužitelja, naziv datoteke. Preglednik prima podatke o IP-adresi web mjesta kroz ime poslužitelja i uz njegovu pomoć povezuje se s poslužiteljskim računalom. Pregledač se zatim preko porta povezuje s web poslužiteljem na ovoj IP adresi. Slijedom protokola, preglednik šalje naredbu "Primanje" poslužitelju. Poslužitelj šalje HTML tekst na web stranicu. Preglednik čita HTML oznake i formatira stranicu za zaslon klijentskog računala.
11. korak
Većina web poslužitelja koristi sigurnosne mjere. Na primjer, mogu ograničiti pristup informacijama lozinkom i prijavom. Napredniji poslužitelji povećavaju razinu zaštite štiteći resurs šifriranjem podataka između klijenta i poslužitelja tako da osobni podaci (broj kreditne kartice, telefonski broj) ostaju nedostupni drugim korisnicima. Sve navedeno odnosi se na takozvane statične stranice, odnosno one koje ostaju nepromijenjene dok ih autor ne popravi.
Korak 12
Ali postoje i dinamične stranice. Na njima svaki korisnik može tražiti ključnu riječ, unositi u knjige gostiju, komentirati. U tom slučaju, web poslužitelj obrađuje informacije i generira novu stranicu. U većini slučajeva koriste se CGI skripte - posebne naredbe koje vam omogućuju izmjenu web stranice.
